Postavke
Veličina fonta:
+
-
Kontrast:
+
-
Izgled:
+
-

Povijest Centra za rehabilitaciju Zagreb

Centar za rehabilitaciju Zagreb, Orlovac 2, 10000 Zagreb, ima 500 polaznika čije programe realizira 250 zaposlenika različitih profila. Centar za rehabilitaciju Zagreb realizira programe odgoja i obrazovanja za djecu i mladež sa posebnim potrebama i to:

Povijest Centra za rehabilitaciju Zagreb

  • program stručnog defektološkog rada u obitelji
  • program predškolskog odgoja i obrazovanja
  • program osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja
  • program radne i psihosocijalne rehabilitacije
  • program njege i zdravstvene zaštite
  • program kulturno javne djelatnosti
  • program prevencije institucionalizacije
  • terapijski programi (glazboterapija, likovna terapija, hipoterapija i sl.)

Centar za rehabilitaciju Zagreb započeo je djelovati 1947. godine u samostanu časnih sestara “Antunovac” u Maksimirskoj ulici pod vodstvom ravnateljice Adele Teodorović. Temeljem ugovora Uprave samostana i Ministarstva za socijalno staranje NR Hrvatske u rad sa djecom bilo e uključeno 10 redovnica od kojih su četiri radile u odgojno obrazovnom procesu, a preostale su se bavile tehničkim poslovima. Jedina civilna osoba bila je ravnateljica Centra.

Daleke 1958. godine ustanova je preselila u dio zgrade u Nazorovoj ulici broj 49 u neadekvatne prostore u sustanarski odnos sa Dječjim domom “Josipovac”. Adelu Teodorović 1960. godine mijenja Antica Rajčić. Dotadašnji naziv “Zavod za duševno zaostalu djecu” mijenja se u “Specijalni zavod za rehabilitaciju djece”, a 1968. godine u “Centar za socijalizaciju”.

Godine 1975 na čelo ustanove dolazi dr. Zvonimir Kotarac, a Centar mijenja programsku koncepciju, uvodi nove profile stručnih djelatnika (logoped, glazboterapeut, kineziterapeut i sl.) te započinje radno osposobljavanje mladeži.

1977. godine ta mala radionica za radno osposobljavanje seli se na Kaptol u prostore Prvostolnog Kaptola.

1979. godine ustanova seli u Dom izviđača na Sljemenu, gdje ostaje oko tri godine.

Godine 1980 na čelo ustanove dolazi Saida Bilić.

1982. godine ustanova se opet privremeno seli u prostore rasformiranog dječjeg doma “Anka Butorac”, Paunovac 7, Zagreb. Tada je Centar u svom sastavu imao i vanjske ustanove “Jaškovo” i “Zorkovac polje” (iste su se 1986. godine odvojile zbog krajnje neracionalnosti). Za direktora Centra izabran je profesor Damir Lužar.

Godine 1984. prvi puta u povijesti otvara se novi Centar za predškolsku djecu u Sloboštini. To je bila, kao i danas, najsuvremenija ustanova za takav oblik rada sa predškolskom djecom na nivou umjerene i teže mentalne retardacije.

Od 1987. godine na čelo Centra za rehabilitaciju Zagreb dolazi Vesna Muraja, prof. Sukladno razvoju općedruštvenih mogućnosti, stručnim i znanstvenim spoznajama, započela je programske aktivnosti na svim nivoima kako bi Centar u cjelini na svim razinama postigao respektabilne rezultate. Strpljivim i mukotrpnim koracima Centar je prostorno, kadrovski i stručno toliko ojačao da je postao nezaobilazan kako u kvaliteti svoga rada, tako i po stručnim dostignućima na nivou grada i Republike Hrvatske.

Godine 1990. također sa Kaptola zbog neadekvatnih uvjeta rada sele se mladež i djelatnici u Ilicu 83, u dio objekta Centra “Slava Raškaj” za djecu oštećena sluha. Godine 1992. zahvaljujući Izvršnom vijeću grada Zagreba otvara se ustanova za starije korisnike na Orlovcu.

Danas ustanova obavlja svoj odgojno obrazovni i rehabilitacijski rad na pet podružnica dislociranih na širem području grada Zagreba, kao i 7 radionica za radno osposobljavanje koje su osnovane od naše strane i resornog Ministarstva 1998. godine. Osnovali smo inkluziju 1997. godine.

Sloboština II koja radi u sustavu Centra za rehabilitaciju Zagreb je zadnji objekt površine 2500 m2, otvoren u rujnu 2003. godine. Projektirao ga je arhitekt Mladen Kirin. Objekt je sagrađen po suvremenoj urbanističkoj koncepciji, u potpunosti prilagođen potrebama odraslih osoba na nivou umjerene, teže i teške mentalne retardacije. Kapacitet ustanove je 45 korisnika. Nova ustanova nema povijesno – kulturološku vrijednost, već umjetničku vrijednost. Naime, ista posjeduje stotinjak umjetničkih djela – slika i skulptura suvremenih hrvatskih umjetnika.

Od svih postojećih objekata Centra za rehabilitaciju Zagreb arhitektonsku i povijesnu vrijednost posjeduje objekt Podružnice Paunovac. Objekt je sagrađen 1921. godine u secesijskom stilu. Projektirao ga je arhitekt Baranay. Zgrada je pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba. Prvi vlasnik zgrade bila je obitelj Ilić, a kasnije vlasnik postaje grof Drago Maceljski. U zgradi se i danas nalazi secesijski namještaj očuvan gotovo u potpunosti, kao i vrijedni lusteri u predvorju objekta. Objekt ima površinu od 1200 m2.

Likovna kolonija

U sklopu Centra za rehabilitaciju Zagreb na Podružnici Paunovac osnovana je 1982. godine Likovna kolonija, druga po starosti u Republici Hrvatskoj. Osnovali su je defektolozi na čelu sa Zlatkom Stančićem. Od 1982. godine do dans Likovnu koloniju Paunovac vodi defektolog i umjetnik mr. Ante Živković. Likovna kolonija Paunovac osnovana je pod geslom “Pomaže li umjetnost”, sa ciljem da djeci i mladeži Centra obogati i humanizira život i rad u domu.

Ustanova danas na pet lokacija posjeduje 1500 umjetničkih radova suvremenih hrvatskih umjetnika, kao i umjetnika iz inozemstva, obzirom da se Likovna kolonija internacionalizirala. Posebne zasluge u radu Likovne kolonije Paunovac imaju i njezini stručni voditelji: prof. Juraj Baldani, dr. Antun Bauer i prof. Stanko Špoljarić. Ove godine Likovna kolonija Paunovac slavi svoju 25. obljetnicu te izdaje prigodnu monografiju pod nazivom “25 godina Likovne kolonije Paunovac”.

Voditelji

Vesna Muraja, prof. – ravnateljica CRZ-a

Vesna Muraja, prof., rođena je u Zagrebu. Završila je Fakultet za defektologiju 1971. godine, a ravnateljica je Centra za rehabilitaciju Zagreb od 1987. godine. Radila je na programu odgoja i obrazovanja za djecu, mladež i odrasle osobe sa umjerenom i težom mentalnom retardacijom, koja je uvrštena u Zakon 1982. godine.

Radila je na osnivanju kadra i zapošljavanju njegovateljica za ovu kategoriju korisnika, uvršten u pravilnik o kadrovima (1982. godine).

Od 1999. do 2002. godine je završila međunarodnu edukaciju iz programa MATRA za područje managment. Uz stručne posjeduje i izrazite organizacijske sposobnosti. Uspješno vodi Centar za rehabilitaciju Zagreb već gotovo dvadeset godina. Prvenstveno njenom zaslugom Centar se uzdignuo i profilirao kao jedna od najboljih ustanova socijalne skrbi u RH. Za svoj rad dobila je niz priznanja, a posebno ističemo:

  • Odlukom predsjednika republike odlikovana je redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske 2004. godine;
  • Plaketom grada Zagreba za zalaganje i stručni rad na osiguravanju što kvalitetnijeg života osoba s mentalnom retardacijom;